Sunneti hadža su one radnje za čije izvršenje slijedi nagrada, a ako se izostave nema kazne. U tu kategoriju spadaju sljedeće radnje:
- Kupanje, namirisavanje i klanjanje dva rekata nafile radi zaogrtanja ihrama.
- Učenje Telbije, po ulasku u ihramsku obavezu, nakon klanjanja namaza i u raznim prilikama.
Telbija glasi:
لَبَّيْكَ اللَّهُمَّ لَبَّيْكَ، لَبَّيْكَ لاَ شَرِيكَ لَكَ لَبَّيْكَ، إِنَّ الْحَمْدَ وَالنِّعْمَةَ لَكَ وَالْمُلْكَ، لاَ شَرِيكَ لَكَ.
“Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde ve-n-ni’mete leke ve-l-mulk la šerike lek.”
Mustehab je da se Telbija uči što više. Sa malo povišenim glasom će se učiti u Mekki, Haremu, Arefatu, Muzdelifi i Mini prije prvog bacanja kamenčića. Ovo važi samo za muškarce, dok će žene izgovaranje Telbije činiti u sebi a ne naglas, jer je takvo izgovaranje za ženu sunnet. Nije obavezno da se Telbija uči grupno, a niti da je uči jedna osoba a druge ponavljaju za njom, već je treba učiti svako za sebe. Učenje Telbije će se obavljati samo na arapskom jeziku, jer je to propisani zikir, kao i ezan. Prilikom klanjanja dva rekata ihramskog namaza lijepo je na prvom rekatu, poslije „El-Fatihe“, proučiti suru „El-Kafirun“, a na drugom rakatu, poslije „El-Fatihe“, proučiti suru „El-Ihlas“.
3. Obavljanje Tavafa po dolasku u Meku, koji se zove Tavafu-l-Kudum.
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po dolasku u Meku uzeo abdest i obavio tavaf oko K'abe. (Muttefekun-alejhi)
Ako bi, kojim slučajem hadžija stigao u Harem a uspostavio se džemat radi klanjanja nekog od propisanih namaza, neće se obavljati ovaj Tavaf sve dok se ne klanja taj namaz za imamom. Samim tim što je obavljanje ovog Tavafa sunnet, a klanjanje propisanog namaza farz, izvršenje farza ima prednost nad sunnetom. Po završetku namaza pristupit će se obavljanju tavafa. Ako namaz nije uspostavljen, prvo što će se obaviti u Haremu jeste Tavafu-l-Kudum.
Prilikom obavljanja ovog Tavafa, sunnet je da se on otpočne ljubljenjem Hadžeru-l-Esveda, onome ko je u mogućnosti. Ako to nije u stanju, odmaći će se malo podalje, pokazati rukom na Hadžeru-l-Esved i onda ruku poljubiti izgovarajući: „Bismillahi, Allahu Ekber“. Dokaz za ovo nalazimo u riječima Omera, radijallahu anhu, kada je došao do Hadžeru-l-Esveda, poljubio ga, a potom rekao: “Ja znam da si ti samo kamen, niti štetiš a niti koristiš, i da nisam vidio Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da te ljubi, ne bih te ni ja poljubio.” (Muttefekun-alejhi)
Ovo se ljubljenje odnosi samo na Hadžeru-l-Esved, dok će se Ruknu-l-Jemani samo dodirnuti rukama, ali ne i ljubiti. Ostala dva ugla: Er-Ruknu-l-Iraki i Er-Ruknu-š-Šami se neće ni ljubiti a ni doticati.
Još ćemo spomenuti redoslijed ovih kabenskih ruknova. Prvo dolazimo i otpočinjemo Tavaf od Hadžeru-l-Esveda, nakon toga sa naše lijeve strane nam dolazi drugi rukn, koji se zove Er-Ruknu-l-Iraki, potom Er-Ruknu-š-Šami i četvrti Er-Ruknu-l-Jemani.
Prilikom dolaska do Hadžeru-l-Esveda ili naspram njega sunnet je donijeti tekbir riječima:
بِسْمِ اللهِ اللهُ أَكْبَر
“Bismillahi, Allahu ekber.”
Kada dođemo u prostor između Ruknu-l-Jemanija i Hadžeru-l-Esveda sunnet je učiti sljedeću dovu:
رَبَّنَا آتِنَا فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً وَفِي الْآخِرَةِ حَسَنَةً وَقِنَا عَذَابَ النَّارِ
“Rabbena atina fi-d-dunja haseneten ve fi-l-ahireti haseneten ve kina azabe-n-nar.”
Prilikom obilaska oko K'abe ne smije se prolaziti između K'abe i polukružnog luka koji se zove Hidžru-Ismail, jer i on spada u K'abu. Ako bi se, kojim slučajem, tavafilo između K'abe i Hidžra, taj krug tavafa ne bi valjao i morao bi se ponoviti. Pošto je i taj prostor dio K'abe, treba, svakako, nastojati tu klanjati barem dva rekata nafila-namaza. Ko tu obavi namaz, broji mu se kao da je klanjao u K'abi. Dokaz za to nalazimo u slučaju Aiše, radijallahu anha, koja je htjela ući u K'abu i u njoj klanjati nafilu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uze je za ruku i uvede u ovaj prostor i reče: “Klanjaj u ovom ograđenom, polukružnom dijelu ako želiš ući u K'abu, jer je i on dio K'abe.” (Ebu Davud)
4. Boravak na Mini osmog dana zu-l-hidže, dana koji se zove Jevmut-Tervije, noć uoči Arefata i klanjanje: podne, ikindije, akšama, jacije i sabaha.
Sam naziv Jevmu-t-Tervije vodi još od doba Ibrahima, alejhisselam. Naime, osmi dan mjeseca zu-l-hidže Ibrahim, alejhisselam, sanja san kako treba žrtvovati svoga sina Ismaila, alejhisselam. Nalazi se u velikoj nedoumici (u tervijetu) da li je taj san od Allaha, dželle še'nuhu, ili je od šejtana, pa taj dan prozva Jevmut-Tervije. Noć uoči Arefata usni isti san kao i prethodne noći, te bi uvjeren da je to od Allaha, dželle še'nuhu, pa taj dan prozva Jevmu-Arefe. Ovaj dan će svi oni koji zanijetiše hadž temettu’ zaogrnuti ihrame i zaputiti se ka Mini, što je i sunnet. Ihrami se mogu zaogrnuti na bilo kojem mjestu i nije potrebno izlaziti na bilo koji od šerijatski određenih mikata. Treba planirati dolazak na Minu prije podne-namaza, što je sunnet, te tu i zanoćiti. Poslije klanjanja sabah-namaza, devetog dana zu-l-hidždže, hadžije kreću ka Arefatu.
5. Boravak na Muzdelifi uoči Kurban-bajrama
Nakon provedenog dana na Arefatu, hadžije se polagahno, nakon zalaska Sunca kreću ka Muzdelifi. Na tom svom putu, hadžije će što više učiti Telbiju ili neke druge dove i zikrove. Po hanefijskom mezhebu vadžib je boraviti na Muzdelifi jedan dio drugog dijela noći u periodu između zore i izlaska Sunca, ali obzirom na veliku gužvu u ovom vremenu, dovoljno je zadržati se neko vrijeme na Muzdelifi u drugom dijelu noći, a sve ostalo je sunnet. Na Muzdelifi je mustehab sjećati se što više Allaha, dželle še'nuhu, i upućivati Mu dove. Na to nas upućuje Allah, dželle še'nuhu, riječima:
فَإِذَآ أَفَضْتُم مِنْ عَرَفَاتٍ فَاذْكُرُوا للهَ عِنْدَ الْمَشْعَرِ الْحَرَامِ
“A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta.”
Na Muzdelifi će se tri rekata akšamskog i dva rekata jacijskog farza klanjati u jacijsko vrijeme sa jednim ezanom i dva ikameta potom će se klanjati vitr namaz. Poslije klanjanja sabah-namaza, prije izlaska Sunca hadžije se, nakon proučene dove kod Meš'ari-l-Harama, kreću ka Mini.
6. Boravak na Mini u danima bacanja kamenčića, Ejjamut-Tešrik (deseti, jedanaesti i dvanaesti dan zu-l-hidždže)
Ovaj boravak na Mini je sunnet. Dokaz za ovaj stav imamo u slučaju Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio boravak u Meki, desetog, jedanaestog i dvanaestog dana zu-l-hidždže, radi podmirivanja hadžija vodom (Muttefekun-alejhi). Preporučljivo je, svakako, barem jedan dio noći proboraviti na Mini u tim danima.
7. Ulazak u Meku, po silasku sa Mine, preko doline El-Muhassib smještene između dva brda na putu prema mezajru El-Hadžun.
Nakon bačenih kamenčića, klanja kurbana onome ko je dužan da to uradi, brijanja glave ili skraćivanja kose, hadžije kreću ka Mekki i Haremu. Po dolasku u Harem obavit će Tavafuz-Zijaret, koji je dobio naziv po tome što, nakon Mine, zijaretimo Harem.
8. Kazivanje triju hadžskih hutbi. Prva će se obaviti sedmog dana zu-l-hidždže poslije podne-namaza. Proučit će se u Meki pored K’abe. Druga će se obaviti na dan Arefata, na Arefatu i treća na Mini.
Te hutbe trebaju se sastojati od: zahvale Allahu, dželle še'nuhu, donošenja salavata na Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, donošenja tekbira i tehlila, opomene ljudima, naređivanja onoga što je naredio Allah, dželle še'nuhu, zabranjivanja onoga što je zabranio Allah, dželle še'nuhu, i objašnjavanja propisa hadža.