VIDEO: Kakav hadždž treba biti, kakvi poslije hadždža ostati

2018 08 31 Treca dzuma

Treći džuma namaz u Meki hadžije su klanjali u Haremu ili u jednom od dva hotelska mesdžida. Jedan od razloga zbog kojih se hadžije odluče klanjati džumu u hotelu je to što su hutbe na bosanskom jeziku. U mesdžidu tornja br.2 hatib je bio hfz Osman ef Kalabić koji je u hutbi govorio kakav hadždž treba biti i kakvi poslije hadždža hadžije trebaju ostati. Sadržaj hutbe prenosimo u cjelosti:

Prije svega, neka je zahvala Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na našeg Časnog Poslanika, Muhammeda, s.a.w.s.

"O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!" (At-Tawbah, 119) "Allah prima samo od onih koji su dobri, koji se Allaha boje i grijeha klone." (Al-Maidah, 27) "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove budu vjerovali, oni su siddikun, iskreni." (Al-hadid, 19) Naš Plemeniti poslanik, Muhammed, s.a.w.s, u hadisu koji je aksiom za potvrdu iskrenosti, kao uvjetu svih uvjeta da nam djela budu kabul kod Allaha, swt, pa tako i hadždž i 'umra koje smo obavili, kaže: "Zaista se djela vrjednuju prema namjerama, nijjetima, pa čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Poslanika, a čija hidžra bude radi ovodunjalučke koristi, ili da bi ženu oženio, pa njegova hidžra je radi onoga radi čega ju je obavio." (Muttefekun 'alejhi)

Naš voljeni Resul, a.s, uzor u svim pitanjima vjere i svim stanjima u kojima se možemo naći, učio je sljedeću dovu: "Allahumme hadždžeten la rija’e fiha ve la sumu’a" – O Allahu! Pomozi mi da obavim hadž u kome neće biti pokazivanja drugima kako bi oni svjedočili moj hadž (rija), a ni želje da drugi čuju o mome učinjenom činu, hadždžu - (sumu’a)” . (Sunen Ibn Madžah)

Kako bismo osjetili fadilete Medine i Mekke i kako bi naši obredi bili obavljeni ispravno, pored iskrenog nijjeta i halal stečenih sredstava, nužno je bilo imati znanje o časnim mjestima i, još važnije, o obredima koje obavljamo; hadždžu i 'umri, zatim ziyaretu Resulullah-u, boravku u rewdi, vrijednosti džamija Kuba', Kibletejn, brda Uhud, Časne Mekke, Mesdžidul Harama, Arefata, Muzdelife, Mine i dr.

Ako posjetioci, hadžije i hadži hanume, prije svoga dolaska nisu upoznali šta je, gdje je i kakav je Vjerovjesnikov, a.s, grad i dr časna mjesta, može im se desiti da pored njih prolaze, a da ih ne osjete; da u njima budu, a da ih ne vide; zrak udišu, a miris iz džennetskih bašči ne osjete; žeđ gase, a s džennetskih izvora se ne napiju. Koliko truda i iskrenosti treba za valjan hadždž, potvrđuje nam primjer jednog hadžije iz Egipta.

Hadžija Seid iz Egipta, nakon što je obavio obrede hadždža, sjedio je u sali za čekanje na međunarodnom aerodromu u Džiddi. S njegove desne strane sjedio je drugi hadžija koji mu se obrati riječima: “Ja sam poduzetnik, Allah mi je podario da evo ove godine deseti put dođem na hadždž!” Seid napravi blagi pokret glavom i reče: “Allah ti primio hadždž, nagradio te za trud i grijehe oprostio!” Čovjek se osmjehnu i odgovori: “Obojici! A jesi li ti prije bio na hadždžu?” Nakon kraće stanke Seid mu odgovori: “Allah najbolje zna, ali ovaj moj hadždž ima svoju dugu priču, ne bih želio da te sa njom zamaram.”Čovjek mu reče: “Tako ti Allaha, ispričaj mi je, jer mi ionako samo čekamo u ovoj sali.”

Seid se nasmiješi i poče svoju priču: “Baš tako, upravo čekanje je početak moje priče. Dugo godina proveo sam čekajući da odem na hadždž. Trideset godina radio sam kao fizioterapeut u jednoj privatnoj bolnici dok sam sakupio potreban iznos za hadždž. Tog dana, kada sam otišao u bolnicu da uzmem novac, sreo sam majku jednog nepokretnog djeteta koje sam liječio u bolnici. Bila je izuzetno tužna i zabrinuta. Ona mi reče: ‘Allahu na emanet te ostavljam Seide. Ovo je naša posljednja posjeta ovoj bolnici.’ Začudio sam se njenim riječima i pomislio da nije zadovoljna sa mojim liječenjem, te da želi dijete premjestiti u drugu bolnicu. Međutim, ona nastavi: ‘Ne brate Seide, Allah mi je svjedok da si ti bio pažljiviji prema mom sinu od njegovog oca. Tvoje liječenje izuzetno mu je pomoglo, nakon što smo bili izgubili nadu u njegovo ozdravljenje.’ Zatim se tako žalosna udaljila.” Čovjek se začudi i prekide Seidov govor pitanjem: “Čudno, ako je bila zadovoljna tvojim liječenjem i stanje njenog sina se popravilo, pa zašto je prekinula liječenje?”

“Isto to sam i ja upitao. Otišao sam u upravu bolnice i provjerio. Ustanovio sam da je otac dječaka ostao bez posla, te nije mogao nastaviti da plaća troškove liječenja svog sina.” Čovjek se ražalosti i reče: “Samo Allah ima moć i snagu! Zaista je unesrećena ta žena. Kako si postupio?” Seid odgovori: “Otišao sam do direktora i zamolio ga da dječak nastavi liječenje na račun bolnice. Međutim, on je to kategorički odbio i kazao mi: ‘Ovo je privatna firma, a ne humanitarna organizacija!’

Izašao sam iz ureda direktora kaharan i tužan zbog te žene. Iznenada sam stavio ruku na džep u kome su bili novci za hadždž, na momenat se ukočio, a zatim sam podigao glavu prema nebu i zamolio Gospodara riječima: Dragi Allahu, Ti znaš šta je u mojoj duši, znaš da ja nisam imao veće želje od odlaska na hadždž, Tvojoj kući i posjete džamije Tvog poslanika. Ti znaš da sam se zbog toga trudio cijeli svoj život. Međutim, ja dajem prednost ovoj sirotici i njenom sinu nad sobom, zato mi nemoj uskratiti svoju blagodat! Otišao sam do blagajnika i uplatio cijeli iznos koji sam imao za liječnje dječaka šest mjeseci unaprijed. Zamolio sam ga da kaže ženi da je to iz posebnog fonda kojeg bolnica ima za siromašne pacijente. Čovjeka je to ganulo, pustio je suzu i rekao: ‘Allah tebi i takvima podario svaki bereket!'”

Saputnik Seida tada reče: “Ako si udijelio cijeli iznos, kako si onda došao na hadždž?” “Tog dana vratio sam se kući žalostan što sam propustio priliku svog života da obavim hadždž, ali mi je srce bilo radosno što sam uspio da oslobodim tu ženu i njenog sina velike nevolje. Te noći sam zaspao sa suzama u očima koje su natopile moj jastuk, ali sam u snu sanjao kako tavaf činim oko Ka’be, te kako me ljudi selame i govore: ‘Neka ti je kabul hadždž, o Seide. Ti si obavio hadždž na nebu prije nego što si to uradio na Zemlji. Dovi za nas, o hadžija Seide!’

Probudio sam se i osjetio neopisivo zadovoljstvo. Zahvalio sam se Allahu, dž.š, na svemu i bio zadovoljan Njegovom odredbom. Samo što sam ustao iz kreveta, kad telefon zazvoni, ni manje ni više nego direktor bolnice lično, te mi reče: ‘Spašavaj me, vlasnik bolnice ove godine ide na hadždž, ali on ne putuje bez svog ličnog liječnika. Međutim, supruga njegovog ličnog ljekara je u zadnjem mjesecu trudnoće, te je on ne može ostaviti. Zato te molim da mi učiniš uslugu.’ Tada sam ja učinio sedždu zahvale Allahu, dž.š, i tako došao na hadždž kao pratilac vlasnika bolnice.

Tako me je Allah počastio zijaretom Njegove kuće, a bez da išta platim. Hvala Allahu, povrh toga, vlasnik bolnice je bio uporan da me dobro nagradi zbog toga što je bio zadvoljan sa mojom uslugom. Ja sam mu ispričao slučaj sa onom ženom siroticom, te je on naredio da se taj dječak liječi na njegov lični račun. Zatim je naredio da se u bolnici osnuje fond za siromašne pacijente i još je pored svega toga uposlio njenog muža kao službenika u jednoj od njegovih firmi, a meni se vratio moj novac kojeg sam bio uplatio. Možeš li zamisliti blagodat veću od blagodati mog Gospodara?!”

Draga braćo, zaista stanje svakog od nas, osjećaj sreće ili tuge, tjeskobe ili olakšanja zavisi od naše iskrenosti i načina na koji smo stekli sredstva za hadž i općenito, da li se hranimo halalom ili haramom.

Čovjek ustade, poljubi Seida u čelo i reče: “Tako mi Allaha, nikada u svom životu nisam osjetio stid kao što ga osjećam sada. Obavljao sam hadždž iza hadždža, smatrajući da sam nešto veliko ostvario, te da se moja deredža kod Allaha povećava nakon svakog obavljenog hadždža, ali sada sam shvatio da je tvoj hadždž bolji od hiljadu mojih i sličnih hadždžova. Ja sam išao u posjetu Allahovoj kući, ali tebe je Allah pozvao Svojoj kući.” Zatim se udaljio ponavljajući: “Tekabbelellahu minna ve minkum.” (Da Allah primi od nas i od vas!)

Braćo, mi smo Allahovom voljom zadržani na ovim časnim mjestima još koji dan, znajte da je to ispit za nas i prva provjera je li nam hadž primljen ili ne.

Hvala Allahu, swt, svi smo dobro i zdravo, zadovoljni i sretni, bojimo se jedino da kada odemo iz Mekke da se od tuge za njom razbolimo, jer ovaj prividni umor, bol ili prehladice, to su naše slabosti, šejtanske varke kojima nas želi umoriti, oslabiti i poljuljati na izvoru islama, na srcu svijeta, mjestu gdje na dohvat ruke stoje blagodati allahove, gdje se vapaj, uzdisaj i sama pomisao, želje i potrebe dižu Allahu milostivom brže od pogleda, brže od svjetlosti Sunca, svako ko ode, zna da je izašao iz ovoga najodabranijeg prostora, zna da mu to mnogo nedostaje, duša čezne da ponovo uđe u ovaj prostor, zato, bez obzira na sve poslovne obaveze, porodične i zdravstvene razloge, svi koji su ovdje, su, uistinu, uistinu, uistinu počašćeni, odabrani i Allahovom milošću ostavljeni još kratko u mjestu najveće milosti, dobrote i blizine Allahove. Samo mogu reći, uživanje, rahatluk i džennet prostrani. Blago onome ko voli ovdje živjeti, ko živi i ko umire, njemu je džennet pod nogama. Zaustavi se brate, sestro, pogledaj zemlju, pomiluj je rukom, tu je gazila noga našeg resula Muhammeda, s.a.w.s, taj dio zemlje je džennetski. To je blizu osjećanja onoga ko je ovdje sa pravom došao, koga je Allah, swt, uputio i neprestano vodi.

Kako bismo upotpunili obrede hadždža ostaje nam još obaveza oprosnog tavafa, tavaful weda'a, kojeg ćemo, aBd, obaviti dan prije povratka, 05/06.09, sa svojim vodičima.
Ovaj tavaf se još naziva i tavafur-rudžu', tavaful-hurudž, tavaful vadžib i tavafus-sader. (Šerhul umde) Dakle tavaf povratka, izlaska i opraštanja od Časnog hrama koji je obavezan svakom hadžiji i hadžinici, osim one koja je u mjesečnom ciklusu koja je ovoga tavafa oslobođena bez da se iskupljuje, i nakon ovoga tavafa hodočasnici se više neće vraćati do Mesdžidul Harama, do Kabe nego će se vratiti u svoje matične zemlje. Ukoliko bi se ponovo vratili i klanjali kod Kabe, bili bi obavezni prije povratka kući još jednom obaviti ovaj tavaf jer je on posljednje što hodočasnik treba učiniti od obreda. Nakon ovoga tavafa klanjat će se dva rekata iza Mekami Ibrahima i lijepo je napiti se zemzem vode. Ibn Abbas prenosi da je Resulullah, s.a.w.s, rekao: "Neka niko ne odlazi dok mu tavaf oko Kabe ne bude zadnje što će učiniti." (Muslim) Takođe se od Ibn Abbasa prenose riječi: "Ljudima je naređeno da njihova posljednja obaveza bude tavaf oko Kabe, samo što je olakšano ženi u mjesečnom ciklusu." (El Buhari) Molim Allaha, swt, da svim hadžijama hadždž bude mebrur, da nam posljednja dova bude - elhamdu lillahi rabbil 'alemin, ajibune taibune 'abidune li rabbina hamidune...

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, vraćamo se, kajemo se, našem Gospodaru robujemo i zahvalu upućujemo, amin, ya Rabbel 'alemin!

Mekka, 31.08.2018/20.12.1439 hatib: hfz Osman ef Kalabić

Program umre
Program umre
Program umre

Program umre

Pročitaj više
FOTO
FOTO
VIDEO
VIDEO
O hadžu i umri
O hadžu i umri
O hadžu i umri

O hadžu i umri

Pročitaj više